Zdravlje u području bezakonja
Trgovci koji u slobodno vrijeme savjetuju o cijepljenju djece, pomorci i strojari koji takozvanom bioenergijom liječe najteže bolesti i molitvom reprogramiraju DNK, nesvršeni studenti koji liječe karcinome i AIDS propisivanjem štetnih supstanci, fizičar koji tjera demone i uroke, mesar koji podučava gledanje u sunce kao lijek za sve bolesti ili ekonomist koji pogledom liječi neizlječivo? Sve je to moguće u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se svatko može baviti „iscjeljivanjem“, ma kako ono bilo bizarno ili znanstveno neutemeljeno, sve dok izravno ne intervenira u terapiju koju je propisao liječnik. Ili dok svoje tretmane ne naziva liječenjem ili dijagnosticiranjem bolesti. Umjesto toga hrvatski iscjelitelji pred zakonom poboljšavaju fizičku kondiciju, poučavaju o samopomoći, promiču ljudska prava, balansiraju energije, podučavaju meditaciju te organiziraju druge tečajeve i seminare. Plaću za to, kažu, ne primaju, ali novčanu nagradu ne odbijaju.
Sektaškim principima do unosnog biznisa
Kako nam objašnjava predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima (CISK) Branka Dujmić Delcourt, takve se prakse nazivaju ilegalnom medicinom, jer ih zakon ne prepoznaje, koja je u Hrvatskoj velikim dijelom prerasla u sektašku medicinu još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Neki su praktikanti ilegalne medicine izgradili cijele organizacija posložene na piramidalnom principu na čijem se vrhu nalazi mali broj ljudi ili pojedinac, učitelj ili guru koji operaciju vodi iz neke druge zemlje. Sustav je dizajniran tako da sam vrh piramide ostvaruje najveću materijalnu korist, često nauštrb najranjivijih društvenih skupina. Tako smo se i sami uvjerili da se u hrvatskim medijima bez problema objavljuju oglasi za takozvane seminare na kojima gurui i izumitelji metoda „školuju“ buduće praktikante ovakvih neznanstvenih metoda liječenja.
Dakako, na tržištu su i brojni „slobodnjaci“ koji djelatnost obavljaju izvan ovakvih organizacija.
Istražujući brojne prakse u Hrvatskoj i sami smo se uvjerili u piramidalne sustave na vrhu kojih se nalazi guru koji „posjeduje znanje“ i prenosi ga dalje svojim učenicima i praktikantima te izdaje dozvolu za njegovo korištenje. Dakako, cijena ovisi o stupnju tj. o količini prenesenog navodnog znanja o čemu pak ovisi daljnje pozicioniranje na tržištu takvih usluga. U pravilu, sustav je postavljen vrlo autoritarno i kredibilitet gurua se nikada ne dovodi u pitanje. Cijela organizacija dobiva na uvjerljivosti i uručenjem diploma koje polaznike proglašavaju majstorima ili terapeutima po nekoj tehnici, a koje u svijetu znanstvene medicine nemaju nikakve vrijednosti, snimanjem dokumentarnih filmova koji se distribuiraju putem interneta ili povezivanjem sa stranim paraznanstvenim organizacijama „u svrhu istraživanja i unaprjeđenja metoda“. Ovakvo organiziranje najčešće susrećemo kod liječenja takozvanom bioenergijom, što je jedna od najpopularnijih „alternativnih“ metoda u Hrvatskoj.
Čak i kada nema izravnog vertikalnog kontakta unutar organizacije, gurui i promotori pronalaze nepresušno vrelo zarade, prvenstveno kroz prodaju knjiga i multimedijalnih sadržaja. Primjer toga je i knjiga „Miracle Mineral Supplement (MMS) of the 21st Century“ izvjesnog Amerikanca Jima Humblea, a koja je doživjela i svoje hrvatsko izdanje. Ne treba zaboraviti i na beskorisnu praksu iscjeljivanja gledanjem u sunce koja je doživjela svoj procvat u Hrvatskoj gostovanjem indijskog gurua Hire Ratana Maneka u programu javne televizije. Iako svoje znanje prenosi na besplatnim gostovanjima, Manek putem svoje web stranice prodaje niz naslova, a čiji se dijelovi mogu pronaći i u nekim balkanskim izdanjima , primjerice „Solarna joga – sangejzing“ i sl. Takva izdanja buduće sljedbenike, najčešće pripadnike ranjivih ili manje obrazovanih skupina, navodno podučavaju kako na najbolji način ostvariti najveću korist od naizgled besplatne prakse kao što je gledanje u sunce ili ispijanje bezvrijednih ili čak opasnih kemikalija kao što je natrijev klorit iz spomenute MMS priče, a koja je poprimila tolike razmjere da je čak reagirala i hrvatska Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Nažalost, kako se u slučaju MMS-a radilo o dobro razgranatoj i slabo vidljivoj nelegalnoj „sceni“ putem koje se preprodavala opasna kemikalija čiju trgovinu zakon strogo regulira, većina medija nije prepoznala važnost ovog upozorenja. Primjeri ovih praksi pokazuju kako je iscjeliteljstvo vrlo isplativo, jer osim vremena uloženog u internetski marketing, ne zahtjeva velika ulaganja, a operacija se često vodi i sa drugog kontinenta.
U zemljama jugoistočne Europe taj problem nije uopće institucionalno istražen, kaže nam Dujmić Delcourt, i dodaje da zbog toga ne postoje niti službene brojke, što su nam naknadno pokazali i kontakti s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskom liječničkom komorom. Nadalje, kaže Dujmić Delcourt, sudeći po agresivnom marketingu, javnoj političkoj podršci i promidžbi putem medija, čak i putem nacionalne televizije, brojke u Hrvatskoj su daleko nadmašile europske razmjere.
Kako je sve počelo?
Prema podacima s kojima raspolaže CISK, već osamdesetih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj se pojavljuju male udruge „Novog doba“, u svijetu poznate pod imenom „New age“. Njihovi glasnogovornici navode da dijele savjete za razvoj osobnosti te liječe holističkim pristupom sve bolesti. Pri tome se služe: kristalom, dodirom, pogledom, liječe na daljinu i putem telefona tamo „gdje medicina više nema što reći“. Nude se kratki i skupi tečajevi po hotelima i centrima u Hrvatskoj i inozemstvu po cijeni i do nekoliko tisuća eura na tjedan. Pridružili su im se i neki liječnici konvencionalne medicine. Oni to rade da bi došli do lakše i brže zarade, zlorabeći svoju titulu stečenu unutar znanstvenog sustava. Time, bez ikakve odgovornost i posljedica, daju legitimitet šarlatanstvu, kaže naša sugovornica.
Kako bi stekli privid znanstvene legitimnosti, pripadnici new-age grupa su se udružili u veće centre koji promiču takozvanu energetski i/ili duhovnu medicinu, ali, znakovito, registriraju se paralelno i za djelatnost zaštite ljudskih prava. Prema saznanjima CISK-a, jedan od njih je Hrvatsko udruženje za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu (HUPED) iz Zagreba. Iako se radi tek o građanskoj udruzi, ona nesmetano izdaje iscjeliteljima takozvane certifikate. Štoviše, kaže nam Dujmić-Delcourt, bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt je dala 2004. godine toj grupaciji svoju službenu podršku, usprkos tadašnjeg negodovanja liječnika. Uz to, bivša je ministrica i pravna zastupnica pojedinih kontroverznih iscjelitelja. Tako je poznat slučaj marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija, a u čije ime je Škare-Ožbolt zatražila milijun kuna odštete od tjednika Nacional. Iscjelitelj koji je ustvrdio da mu je pisanjem medija povrijeđena osobnost, ipak se povukao iz Hrvatske, ali tek nakon što je nekoliko njegovih medijskih eksponiranih pacijenata preminulo od malignih bolesti.
Ovo je skraćena verzija članka. Cijeli tekst pročitajte na www.Roditeljski.info.